Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) je njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu na području općine Schwangau kraj Füssena, kojeg je 1869. godine dao sagraditi bavarski kralj Ludwig II. Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu, te omiljeno turističko odredište. Građen je od 1869.-1886. uglavnom u stilu njemačke romanike iz 13. stoljeća, premda vrlo slobodno interpretirane. Pojedini su detalji preuzeti iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina.

Prostire se na površini od 5.935 m² na nadmorskoj visini od 965 m. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka. U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac Hohenschwangau.

Početne skice dvorca načinio je 1868. godine scenograf münchenskog dvorskog kazališta Christian Jank, koje je u arhitektonske nacrte pretvorio Eduard Riedel, a s izgradnjom se započelo 1869. godine. Sama lokacija bila je veliki problem pri gradnji dvorca, jer se nalazila na oko 200 metara iznad postojeće ceste na bezvodnoj hridi. Pronađen je izvor koji je preusmjeren prema dvorcu u koji i danas uvire. Riedel je vodio radove sve do 1872. godine, a gradnju su do 1886. godine nastavila još dva arhitekta. Gradnja je obustavljena Ludwigovom smrću 1886. godine kada je većina dvorca već bila završena, kao i dekoracije kraljevskih odaja, no drugi su interijeri ostali nedovršeni.

Dvije najvrijednije i najatraktivnije prostorije u dvorcu su Prijestolna dvorana (Thronsaal) i Dvorana pjevača (Sängersaal). Prva je okružena kićenim bizantinskim arkadama, a projektirao ju je Eduard Riedel po uzoru na Aju Sofiju. Prvotno je zamišljena kao Dvorana Grala u Wagnerovom Parsifalu. Prijestolje koje je trebalo biti postavljeno u središtu dvorane nažalost nikada nije načinjeno. Prijestolna dvorana je druga dvorana dvorca po svojoj veličini, a posebno je vrijedna zbog izuzetno dekoratvinih mozaika na apsidi i kružnom prikazu životinja na podu. Najveći prostor u dvorcu zauzima Dvorana pjevača koja je izvedena prema originalu u Wartburgu i ima uzdignuti strop s panelima ukrašenim intarzijama s dekorativnim motivima prema znacima zodijaka. Zidovi dvorane dodatno su ukrašeni motivima iz Lohengrina i Parsifala. Prema nekim izvorima upravo je ova dvorana potakla Wagnera na skladanje Tannhäusera.

Jedna od posljednjih uređenih prostorija nalazi se na vrhu stubišta u visokoj sjevernoj kuli. Posjetitelji koji se uspnu tako visoko nagrađeni su pogledom ne samo na romantični okoliš dvorca, već i na plavičasti zvjezdani svod dvorane sa skulpturom zmaja i stupovima bogato dekoriranim cvjetnim uzorcima. Ovu prostoriju izradio je Julius Hoffman 1884. godine.

Dvorac je opremljen i tehničkim detaljima koji su odgovarali tadašnjem poimanju modernog života. Tako je dvorac između ostaloga raspolagao i vlastitim sustavom grijanja i zvoncima za poslugu. Posebno napredna bila je oprema kuhinje u kojoj se mogla određivati toplina, a dvorac je imao i vlastiti sustav za grijanje vode te zahode s automatskim ispiranjem.

U dvorcu se danas mogu posjetiti i prostorije za poslugu koje su štedljivo opremljene s namještajem od hrastovine. Pored jednog stola i jednog ormara svaka je soba imala i po dva kreveta duga 1,80 m. Prostorije su bile odvojene neprozirnim staklima kako bi se Ludwig II. mogao neprimjetno kretati dvorcem. Posluzi također nije bilo dopušteno korištenje glavnog stepeništa u dvorcu, već su se morali koristiti uskim i strmim stepeništem za poslugu.

Dvorac Neuschwanstein je jedno je od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 milijuna turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine. Poslužio je i kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda, kao i scenografija za brojne igrane filmove.