Činjenica je da svaki drugi tjedan jedan auto sleti s ceste, godišnje na njoj pogine 200-300 ljudi, a ako uzmemo u obzir da se nalazi na nadmorskoj visini i do 5 kilometara, magla je gotovo stalni stanovnik ovih krajeva, što još više smanjuje vidljivost. Na kraju kad još uzmemo u obzir da cesta nije asfaltirana, što dovodi do čestog propadanja djelova ceste, pogotovo u kišnim danima zasigurno dobijemo najopasniju cestu svijeta. Duž cijele ceste na sve strane se mogu vidjeti ostaci prijevoznih sredstava kako vise s litica i na samom dnu kanjona.

Česte kiše kompliciraju putovanja, a kako su zbog guste vegetacije magle svakodnevica - slaba vidljivost putnicima još više utjeruje strah u kosti. Autobusi, inače, redovno prevoze putnike bez obzira na vremenske (ne)prilike.