U današnje vrijeme trajni porast cijena energenata i sveukupnih energetskih troškova (za rasvjetu, hlađenje i sl.) može se u velikoj mjeri smanjiti i izbjeći energetski učinkovitom gradnjom koja je ujedno ekološki prihvatljiva te doprinosi zaštiti okoliša i održivom razvitku. drživi razvoj danas više nije samo pojam iz stručne literature, već je postao sastavnim dijelom europskih zakonskih standarda kao i načina života njenih građana. Građevinska industrija svakako je jedan od najvećih svjetskih potrošača energije, kao i zagađivač okoliša.
Od 1990. godine bilježi se eksponencijalni porast broja izvedenih pasivnih kuća u Europi. Njemačka prednjači s ukupno oko 150.000 izvednih slobodnostojećih kuća, jedinica nizova ili stambenih jedinica u manjim višestambenim zgradama.

Pasivna kuća postaje smjernica suvremenog energetskog standarda arhitekture i građenja, ne samo stambene namjene, a zadovoljava sve ekološke zahtjeve i priuštivost izvedbe zbog vrlo male dodatne početne investicije i brze isplativosti obzirom na razvoj tehnologije, nezaustavljivi porast cijene energije iz konvencionalnih izvora i poticajnog financiranja i promicanja takve gradnje.

Prva pasivna kuća sagrađena je u Njemačkoj 1991 godine. Radilo se o jednoj studiji koju je nadgledalo i njemačko ministarstvo zaštite okoliša. Od tada se pojam "Pasivna kuća" upotrebljava za svaku kuću u kojoj se po metru kvadratnom stambene površine ne utroši više od 1,5 litra loživog ulja ili 1,5 m³ plina. Ovo su senzacionalne vrijednosti i danas, a onaj tko posjeduje takvu kuću, uistinu štedi na grijanju.
Mnogi miješaju pojam "Pasivne kuće" s "Niskoenergetskom kućom" razlika je u tome što je kod niskoenergetske kuće postignut standard za gradnju i niskoenergetska kuća je ona koja troši maximalno 7 litara loživog ulja, ili 7 m³ plina po m² stambene površine godišnje.

Pasivna kuća je zgrada u kojoj se bez aktivnog sustava grijanja ili klimatizacije postiže ugodna temperatura prostora i u zimskom i u ljetnom razdoblju. Pruža povišeni stambeni komfor pri čemu potrebe za toplinskom energijom ne prelaze 15 kWh/m². Realizacija pasivne kuće postavlja visoke zahtjeve na kvalitetu primijenjenih komponenata građevine. Svi vanjski elementi zgrade, izuzev ostakljenih površina, trebaju biti tako dobro toplinski izolirani da koeficijent prolaza topline U (prije k) nije veći od 0,15 W/(m2K).
Koncept kuće, položaj, izolacije i njihovi proračuni moraju zadovoljavati visokim standardima i potrebno je dobiti gotovo hermetički zatvoren prostor unutar kuće jer bi u protivnom dragocjena toplina izašla kroz fuge, spojeve i razne otvore. Sa kojim materijalom i na koji način će se izvesti radovi kako bi standard pasivne kuće bio zadovoljen i nije toliko bitno, postoje mnogobrojni proizvođači raznih izolacijskih sredstava koji će vam uvelike pomoći u stvaranju pasivne kuće.

Važna je i ispravna orijentacija u odnosu na strane svijeta. Velike prozorske površine na južnoj strani ne smiju biti zasjenjene kako bi pasivni solarni dobici bili optimalni i prozori tako doprinosili toplinskoj stabilnosti kuće. Najmanji otklon u odnosu prema jugu omogućuje najveće iskorištavanje zimskoga Sunčeva zračenja prozorima, a ljeti sprječava pregrijavanje prostorija uzrokovano osunčavanjem sa zapadne strane u poslijepodnevnim satima. Visokoefektivno vraćanje topline u sustavu provjetravanja s iskorištavanjem većim od 75 posto postiže se pri niskoj potrošnji energije.

U pasivnim kućama mora biti spriječena nekontrolirana izmjena vanjskog i unutarnjeg zraka. Vanjske konstrukcije trebaju obezbijediti potpunu zaptivenost tako da zajedno formiraju neku vrstu vjetronepropusnog plašta. Spojevi svih konstruktivnih elemenata i prodori instalacijskih vodova moraju biti brižljivo izvedeni kako bi se ostvario potreban nivo vjetronepropusnosti. Ovako kvalitetno izvedenim konstrukcijama se ne izbjegava samo pojava propuha i time gubljenja energije, nego se zbog reduciranog unosa vlage u konstrukcije, znatno smanjuje mogućnost nastanka oštećena na konstruktivnim elementima zgrade. Samim ispunjavanjem navedenih uvjeta nije učinjeno dovoljno da bi se jedna zgrada mogla nazvati pasivnom kućom. Projektiranje i izvođenje pasivne kuće za graditelje je mnogo kompleksniji zadatak od projektiranja i izvođenja veličinom i funkcijom istovjetne tradicionalne zgrade. Naizmjenično usklađivanje pojedinih komponenata nužno zahtijeva integralno projektiranje kojim se može dostići standard pasivne kuće.
Za razliku od svih ostalih građevnih konstrukcija, pasivnu kuću ne možete oblikovati pregradnjom i prilagodbom klasične kuće. Uz specifičan raspored prostorija, gdje su one najtoplije izložene najvećem osunčanju, kuća ima i poseban sustav prozračivanja. Za opskrbu svježim zrakom brine se sustav kontrolirane ventilacije koji putem izmjene topline, gdje izlazni i potrošeni zrak iz unutrašnjosti na višoj temperaturi može prenijeti i do 80% svoje topline na ulazni zrak. Drugim riječima, ako je zrak u prostoriji na iznosi 20 stupnjeva Celzijevih, a temperatura okolišu iznosi nula stupnjeva, temperatura ulaznog zraka se može podignuti i na 16 stupnjeva Celzijevih. Proces je u ljetnim mjesecima obrnut, tako da izlazni zrak preuzima toplinu ulaznog zraka, održavajući ugodnu temperaturu u prostorijama bez potrebe za klima-uređajem.
Što se tiče izolacije pasivne kuće, njena debljina bi trebala iznositi od 25 do 40 cm poduprta ugradnjom prozora s trostrukim ostakljenjem i vratima koja dobro zadržavaju toplinsku energiju može se postići da značajan dio topline ostane u kući. Da li je zadovoljen standard pasivne kuće provjerava se “Blower – Door – Test”om. Svi vanjski elementi zgrade, izuzev ostakljenih površina, trebaju biti tako dobro toplinski izolirani da koeficijent prolaza topline U (prije k) nije veći od 0,15 W/(m2K).

Početne dodatne investicije (do 10% uz mogućnost etapne izvedbe) se brzo isplaćuju, pogotovo u posljednje vrijeme zbog ponovnog ubrzanog rasta cijene energije. Napokon i u Hrvatskoj imamo priliku provjere poznatih rezultata izvedenih pasivnih kuća u Europi. Investitor i vlasnik prve pasivne kuće je potpuno samostalno financirao izgradnju. Iskustva koja će se kao rezultati mjerenja energetske potrošnje pratiti stručnim promatranjem i objavljivanjem u časopisima poslužit će svim sljedećim graditeljima.

U Hrvatskoj je od ove godine zaživjelo poticanje energetski učinkovite gradnje raspisom prvog natječaja za potpore Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Iako s velikim kašnjenjem u usporedbi s europskim zemljama, počelo je novo doba koje stimulira energetski učinkovitu, ekološku i održivu gradnju.