Svečano otvorenje Guggenheim muzeja u Bilbaou uslijedilo je u listopadu 1997. godine. Objavljen u svim svjetskim arhitektonskim časopisima, Gehryev muzej, koji zauzima površinu od 24 000 m2, što ga čini jednim od najvećih na svijetu, postigao je opće odobravanje. Za ovu zgradu vezana su tri glavna područja razmatranja: prvo, kako zgradu treba promatrati s gledišta dizajna, drugo, razumijevanje logike njene konstrukcije, treće, polučiti neke zaključke o utjecajima ovog muzeja na arhitektonsku kulturu. Guggenheim muzej u Bilbaou nastao je zahvaljujući stvaranju 'joint venture' između dvije strategije - kulturološke i ekonomske: Guggenheim zaklada imala je program internacionalizacije muzeja povezan s kruženjem 'umjetnosti turizma', a politika baskijskog grada Bilbaoa je poticala preobrazbu industrije računajući da će se grad obogatiti i oplemeniti u toj transformaciji. Za postizanje tog cilja, uključujući dotok oko pola milijuna posjetitelja godišnje, baskijske vlasti su odredile 100 milijuna dolara za projekt i sudjelovat će u godišnjim administrativnim troškovima.

 

Za postizanje tog cilja, uključujući dotok oko pola milijuna posjetitelja godišnje, baskijske vlasti su odredile 100 milijuna dolara za projekt i sudjelovat će u godišnjim administrativnim troškovima. Guggenheim zaklada treba upravljati muzejom, brinuti o kustosima i administrativnom osoblju, kao i o jezgri umjetničke kolekcije i programima.

Guggenheim zaklada treba upravljati muzejom, brinuti o kustosima i administrativnom osoblju, kao i o jezgri umjetničke kolekcije i programima. Gehryjev muzej je lociran na površini nepravilnog oblika, u središtu kulturnog trokuta kojeg formira Muzej lijepih umjetnosti, Sveučilište Deusto i stara Gradska vijećnica. Zemljište, površine oko 32700 m2, koje je prethodno zauzimala tvornica i parkiralište, presijeca most Puente de la Salve koji se smatra jednim od glavnih ulaza u Bilbao.

Gehryjev muzej je lociran na površini nepravilnog oblika, u središtu kulturnog trokuta kojeg formira Muzej lijepih umjetnosti, Sveučilište Deusto i stara Gradska vijećnica. Zemljište, površine oko 32700 m2, koje je prethodno zauzimala tvornica i parkiralište, presijeca most Puente de la Salve koji se smatra jednim od glavnih ulaza u Bilbao. Slavna karakteristika Gehryjevog dizajna je predvorje visine 50 m, što je jedan i pol puta više nego Ii rotonda Wrightove zgrade muzeja u New Yorku. Atrij, jako osvijetljen kroz otvore na metalnom cvijetu, sluz! kao glavni ulaz i točka orijentacije za muzej i za monumentalne instalacije dizajnirane posebno za mjesto muzeja. Oko atrija su postavljena tri nivoa izložbenih prostora međusobno povezanih sistemom zakrivljenih mostova, staklenim Iiftom i stepenicama. Muzej , dodatno u odnosu na klasično dimenzionirane prostore, sadrži i seriju pojedinačnih galerija koje se koriste za izložbe umjetničkih djela velikog mjerila i za specifične postave. Najveći prostor je ogromna galerija u obliku lađe 130x130 m, koja se širi prema istoku ispod mosta Puente de la Salve, i završava kao struktura tornja. Središnji atrij ima staklene zidove što omogućuje prostran pogled na rijeku i okolne planine. Muzej je okružen vodenim vrtom, povezujući lokaciju s rijekom i promenadom. Auditorij, restoran, dućan i administrativni uredski blok su dostupni i sa glavnog trga i iz unutrašnjosti muzeja. 

Izrada projekta
Gehryjeva radna metoda podijeljena je u tri karakteristične faze: Prva, artistička faza, prostoručne skice i papirnate makete koje se rade u studiju. Zatim slijedi uvođenje posebnih 'proteza' predstavljenih u ovom slučaju uporabom 'CATIA' programa napravljenog prema francuskom proizvođaču aviona Dessault. Taj je program primjer tehnološkog 'transfera' iz sektora produkcije - aeronautike u proizvodni sektor, iz čega proizlaze brojni problemi. Program omogućuje prebacivanje slobodne forme u digitalizirani trodimenzionalni model što izaziva veliko zanimanje arhitekata. Korištenje običnog CAD programa nije samo promijenilo organizaciju arhitektonskih studija, već je dovelo do tada nepoznate preciznosti crteža, Gehry je 'posudio' sofisticirani program CATIA, ali je imao za cilj sačuvati izvjesnu autorsku slobodu uz dužno poštovanje ograničenja zadanih uporabom kompjutera. Crtež u arhitekturi nije konačni korak u procesu. Za arhitekturu, crtež je vrsta međufaze koja treba proći puno koraka dok ne postane zgrada. 

Trodimenzionalni model načinjen je u programu CATIA, s ograničenjem u odnosu na upute za izradu preciznije makete i s problemom prijenosa trodimenzionalnog modela u dvodimenzionalne planove, bilo ručno ili korištenjem CAD-a. U ovom slučaju, iz prvih skica i radnih modela na kompjuteru, nastali su neobavezni elementi nazvani Nemo, Zorro, Fish, Potemkin. Nastavno, CATIA program je korišten za početak definiranja površina geometrijski i svaki volumen makete je prenesen u trodimenzionalni kompjuterski model oznakom posebnim bojama i debljinama koje su zapravo preuzete koordinate označene na maketi Ijepljivim trakama. Jednom, kad je osnovni model prenesen u CATIA file, novi model je konstruiran uz pomoć 'automatskog rezača', Nakon toga je Gehryjev studio mogao nastaviti s izradom arhitektonskih detalja, crtanih u olovci, a konačni nacrti konstrukcije rađeni su u konzultantskim firmama. 

Za izvođenje titanium pročelja, koje proizvodi efekte drhturavog svjetla i boju, trebalo je prebaciti slobodne krivulje originalnog modela u slične krivulje koje se mogu izvesti u naravi. Stoga su radijusi za svaku krivinu duzine 3m ograničeni na četiri radijusa. Svi dijelovi su bili oblikovani u radionici i montažu je kontrolirala radna stanica visoke topografske preciznosti, pokrećući CATIA grafičke 'files'. Prijenos ideja u elemente za realizaciju bio je jako težak jer niti dva elementa nisu bita jednaka: npr. bito je potrebno vise od 50000 crteža za definiranje svih elemenata pročelja, zadatak koji je zahtijevao 60000 sati na 'CAD work stations'.

Logika konstrukcije
Zgrada može biti interpretirana kao forma slična tendi. Može se opisati kao 'tkivo-građevina' poduprto unutarnjom strukturom. To rezultira odnosom između kontinuirane vanjske površine organičke pojavnosti, slično Gehryjevim prethodnim 'riblja koza' strukturama, i unutarnjeg prostora koji se ne stišće rasporedom podupora i ad hoc rješenjima. Sistem je kompliciran zbog činjenice što su neki dijelovi 'tkiva-građevine' samonosivi, a i čitava 'utroba' građevine nije pokazana. Naprotiv, nijedan tehnički element ne prekida protočnost vanjskih površina.