Izgrađen 1937. godine postao je najprepoznatljivija građevina u San Franciscu. Most nadvisuje "Zlatna vrata" i povezuje grad sa sjevernim dijelom zaljeva. Ugrađeno je žice da bi je mogli omotati oko Zemlje 3 puta, a od betona koji je ugrađen u postolju stupova mogli bi sagraditi pločnik širine 1,5 m od New Yorka do San Francisca.

Mnogi su smatrali da je gradnja mosta na ovome mjestu nemoguća zbog maglovitog vremena, jakog vjetra koji doseže brzinu i do 120 km/h te jakih morskih struja. Most je ipak izgređen zaslugom projektanta Josepha Straussa te je u promet pušten 1937. godine i sve do 1964. godine bio je najduži viseći most na svijetu. Boja mosta je "Internacional Orange", a izabrana je zato što se dobro uklapa u okolni pejzaž.

Prije jednog stoljeća govorili su: “Ne, tako nešto nije moguće! Na toj bi lokaciji morao izdržati brutalne vjetrove, brzine i do 100, 160 kilometara na sat, gustu maglu, snažne oceanske struje. Bude li na tom mjestu izgrađen, podsjećali su mnogi, bit će samo 12-ak kilometara udaljen od epicentra najtežeg potresa u povijesti područja.

Ukupna dužina mosta (uključujući prilaze) je 2.7 kilometara. Udaljenost između 2 tornja (glavni luk) je 1,280 metara, dok je visina do vode 67 metara. Dva tornja se uzdižu na visinu od 227 metara. Promjer glavnih nosećih kablova je 0.91 metara. Sama veličina mosta zapanjuje. Njegova se dva luka, nad nemirnim vodama San Francisco zaljeva, dižu uvis 230 metara, otprilike 48 katova. Pri dnu, široki su 37 metara. Razmak između njih iznosi 343 metra. Most je nešto više od 27 metara širok i, s prilazima, gotovo 3 kilometra dug. Valja, stoga, dva puta promisliti prije nego što se pješice preko njega uputite kako bi uživali u pogledu na prostrani zaljev; ili na onaj drugi od pet lokalnih mostova – Bay Bridge; ili na Alcatraz; ili na Berkeley, tamo daleko, iza notornog zatvora, na kopnu; ili na Sausalito koji se čvrsto piljubio uz brdo sa sjeverne mu strane; ili na San Francisco i njegovih 40-ak brežuljaka, s južne mu strane; ili na otvoreno, plavo prostranstvo Pacifika, sa zapadne. Na snažnom vjetru, most se njiše u rasponu i do preko 8 metara. Ta ga fleksibilnost čini i manje ranjivim na potrese.

Tijekom izgradnje mosta, živote je izgubilo samo 11 muškaraca. Devetnaest ih je bilo spašeno, zahvaljujući sigurnosnim mrežama. Tih 19 u povijest je ušlo kao članovi “kluba” zvanog “Pola puta do pakla.” Joseph Strauss uveo je mnoge, za ono vrijeme potpuno nove, sigurnosne mjere – spomenute mreže, zastitne kacige i dnevne ispite trezvenosti.

U njega je ugrađeno toliko žice da bi je mogli omotati oko Zemlje tri puta, a od betona koji je ugrađen u postolja stupova mogli bi sagraditi pločnik u širini od 1,5 m od New Yorka do San Francisca. Mostarina se naplaćuje 5$ i to samo kada ulazite u grad. Trenutno je to drugi najveći viseći most u SADu, nakon Verrazano-Narrows mosta u New Yorku.