Aerodrom Kansai u Japanu smatra se jednim od najvećih građevinskih uspjeha na svijetu. Smješten je na pravokutnom, umjetnom otoku zaljeva Osaka, a neprestano mu prijete tajfuni i potresi. Za njegovu gradnju čak su tri planine potpuno srušene kako bi se dobilo dovoljno kamenja za umjetni otoka veličine 511 hektara.

Jedan od najčuvenijih svjetskih arhitekata Renzo Piano, u čijoj profesionalnoj biografiji, pored Centra Pompidou u Parizu te rekonstrukcije Postdamer Platza u Berlinu, nalazi se i čuveni aerodrom Kansai u Osaki. Za njegovu gradnju je bilo pet godina, što možda i nije tako puno s obzirom na veličinu otoka koji je stvoren. Itami, postojeća zračna luka u Osaki, popunila je svoje kapacitete, ali njezino je proširenje bilo nemoguće na kopnu s obzirom da je cijela pokrajina gusto naseljena i brdovita. Odlazak, doslovce, u more, bilo je jedino rješenje, a cijeli podvig ostvarivanja takve ideje veličanstveni je uspjeh građevinarstva. Izgrađen kako bi služio drugoj najvećoj pokrajini u Japanu, aerodrom Kansai, kroz koeg tjedno prolazi više od milijun putnika spominje se kao prva građevina 21. stoljeća. Kada pogledamo oblikovanje zgrade i njezinu konstrukciju, kao i cjelokupno tehnološko rješenje, takvo opisivanje uopće nije pretjerano, iako je zgrada dovršena prije gotovo jednoga desetljeća. Iako je napravljena samo jedna uzletna traka, ona je dostatna za 160.000 letova godišnje ili za dvadeset pet milijuna putnika i upravo zbog toga je Kansai glavna ulazna luka Japana i jugoistočne Azije.

Osim zračnoga, otok je postao kompleksnim sjecištem i cestovnoga, pomorskoga i željezničkoga prometa, a pristup s kopna odvija se preko mosta. Kanasi je i zemljopisni pojam područja zapadnog Honšua koje okružuje Osaku. Tim aerodromom se služe i Nara, Kobe i Kyoto. Osim aerodroma, Osaka je sa okolicom dobro povezana željeznicom i podzemnom željeznicom. Osaka je treći po veličini grad u Japanu i ima 2,7 milijuna stanovnika.

Unatoč kompleksnosti funkcija koje objedinjuje, terminal je oblikovan kao monolitna forma: iz zraka gledano pojavljuje se jednostavan, simetričan srebrni potez na praznom otoku. Racionalnom i učnkovitom organizacijom Renzo Piano uspio je sve sadržaje smjestiti pod krov aerodinamičnoga oblika koji podsjeća na ogromni val koji se digao iz mora.

Objekt se zapravo sastoji od dvaju dijelova terminala sa svim sadržajima: izgrađenoga volumena i velikoga krova koji ga prekriva. Oblik krova terminala je u velikoj mjeri definiran kretanjem zraka tako da je tijek precizno definiran kako bi zrak što bolje cirkulirao kroz interijer. Pokrivanje krova izvedeno je identičnim panelima od nehrđajućega čelika (ukupno 82.000 komada). Upotrijebljen materijal vibrira pod utjecajem svjetla i osjetljiv je na klimatske promjene, tako da mijenja boju od zlatne do srebrnosive te od srebrnosive do crne. Ovaj aspekt krova podsjeća na tradicijske japanske krovove pokrivene srebrnastim pokrovom.

Danas zračna luka Kansai lagano tone u more.

Danas nakon desetljeća godina otvaranja međunarodne zračne luke Kansai, izgrađene na umjetnom otoku u blizini japanskog grada Osake, ne prestaju debate da li je riječ o ekstravagantnoj inženjerskoj pogrešci ili pak o japanskom monumentu za novo tisućljeće. Druga ocjena, potaknuta i iznimnim arhitektonskim rješenjem pristanišne zgrade prema ideji Renza Piana, koju je potvrdio i naslov Milenijski monument Američkog udruženja građevinskih inženjera, dovedena je u pitanje činjenicom da umjetni otok na kojem je izgrađen kompleks lagano tone u more. Iako stručnjaci tvrde da je postupno popuštanje gravitaciji unutar prihvatljivih granica te da ljudskom rukom stvoren otok neće u potpunosti potonuti, do sada je za njegovo stabiliziranje i ojačanje utrošeno više od dvije milijarde američkih dolara, što je ozbiljno ugrozilo izgradnju još jednog umjetnog otoka s drugom poletno-sletnom stazom. Model Kansaia, prve zračne luke u svijetu izgrađene na zemljištu otetu od mora, slijedili su i drugi zemljišta gladni gradovi, prije svih Hongkong i Seul, čije su nove zračne luke također izgrađene na umjetnim otocima, ali s mnogo većom otpornošću zakonima gravitacije.