| Disneyland urbanizam |
|
Disneyeve skromne želje rezultirale su u radikalnoj promjeni grada, iz javnog u privatno, modernog u neo tradicionalno, nekomercijalnog u komercijalno. On je postigao tu transformaciju korištenjem šablone-reciklirajući raniju arhitekturu i urbanizam u novu komercijalnu nostalgiju-koja se kasnije potvrdila kao prilagodljiva bilo gdje. Walt Disney roðen je 1901 godine. Već kao vrlo mlad odselio se od kuće i započeo karijeru kao crtač animiranih filmova. U svojim ranim dvadesetim pokrenuo je vlastiti studio te je nakon nekoliko godina teškog rada stekao uspjeh prvo sa Mickey Mouseom a kasnije i svjetsku slavu sa dugometražnim animiranim filmom Snjeguljica. Unatoč tome trpi velike gubitke tijekom drugog svjetskog rata. Upravo zbog tih gubitaka počne sanjati o prostoru koji može biti kontinuirano formuliran, dizajniran i animiran. Park koji nikad neće biti dovršen, koji se može razvijati i rasti te postajati sve bolji u skladu s time što publika voli. To se ne može postići sa animiranim filmom koji su gotovi prije nego se otkrije dali se javnosti sviða ili ne. Njegove želje kulminirale su idejom o Disneyland Parku 1952.  MLADI SANJAR Walt vidi park kao lijek protiv urbane degradacije dvadesetog stoljeæa. Taj idealni okoliš temelji se na fantaziji sa pretpostavkom da je „mašta model iz kojeg se stvara stvarnost.“. Kako fantazija motivira dizajn Disneylanda, stvarna arhitektura i urbanizam i njihovi klasièni principi bili su nedostatni za Waltovu viziju prostora. Pa tako stvara seriju dizajnerskih principa da usmjere arhitekturu i urbanizam prema fantaziji: animacija, kinematografija, manipulacija mjera, prisilna perspektiva i „fokus“. Nakon nekoliko promjena arhitekata Walt daje projekt disneyevim Imagineerima. „Imagineering“ je Waltova ideja koja spaja „imagination+engineering“ da bi opisao blizak odnos animacije i procesa projektiranja parka. Svi su oni crtaèi animiranih filmova no dolaze iz razlièitih struka: inženjeri, arhitekti, dizajneri, kompjuterski struènjaci... Kinematografija omoguæuje posjetiteljima da dožive park kao film. Disneyland je dizajniran kao slijed dogaðaja, slièno kao tok prièe, gdje se geografski i arhitektonsko nepovezani elementi integriraju u „jedinstvenu logiènu cjelinu“. U Adventurelandu ta tehnika je najoèitija gdje se izmjenjuju meksièke, afrièke, islamske, i karibske karakteristike. Manipulacija velièina i mjera zavarava posjetitelja da je došao u potpuno novi svijet. Cijeli park okružen je minijaturnom parnom željeznicom u kojem se nalazi jezero sa umanjenim modelom parobroda. Arhitektura se sastoji od više mjerila. Prvi katovi su oko 90 posto prirodne velièine, drugi 80 posto, a treæi oko 50 posto. Koèije, vlakovi, parobrodi itd. su pet osmina prirodne velièine. Prisiljena perspektiva, tehnika poznata u kinematografiji, zavara oko da vidi strukture veæe i više nego što one doista jesu. Pogled niz glavnu ulicu Disneylanda (Main street, USA) uokviruje dvorac uspavane ljepotice koji se time doima impozantniji i veæi. Na kraju prisiljene perspektive je „fokus“. Vizualna scenska atrakcija koja privlaèi posjetitelja u scenu. To je žarište vidljivo iz svakog dijela parka koje orijentira posjetitelja nazad u centar. Dvorac je Disneylandov glavni fokus dok svaki manji dio ima svoj manji fokus. Pet metara visok nasip sagraðen je oko cijelog parka da bi se zaštitili pogledi u park i iz parka da ništa ne poremeti doživljaj fantazije. Sa istim ciljem su poskidani dalekovodi i stupovi od struje.
USPJEH PARKA Disneyland se otvorio 1955. uz golemo odobravanje javnosti. James Rouse, poznati urbanist tog doba, dok se obraæao na konferenciji na Harvard University, izjavio je: „iako æe se èiniti šokantnim ovako sofisticiranoj publici, držim da je najbolji urbanistièki pothvat danas u Americi Disneyland.“. Uspjeh Disneylanda i njegove nostalgiène arhitekture potièe obnove starih povijesnih dijelova gradova diljem države i oživljava vernakularnu i tradicionalnu arhitekturu koju park tako snažno predstavlja. Osim što je oživljava on potièe i spoj povijesnog i komercijalnog (modernog) pa prave tradicionalne ulice se tako renoviraju da što više izgledaju neizvorno i umjetno da privuku kupce. Unatoè tome što njegov urbanizam nudi i zamjenjuje sve one elemente javnog života izgubljenih u privatnom svijetu modernih gradova on ipak nije besplatan. Na ulazu se naplaæuju karte, tj. posjetitelji plaæaju javni život. Takvo delegiranje javnog života privatnim tvrtkama i prostorima postalo je toliko uèestalo da se preferiraju otvorena privatna komercijalna podruèja za javni život od ulice ili gradskog trga.  VIZIJE UTOPIJE Unatoè popularnosti parka Walt Disney zamišlja svoj sljedeæi projekt kao kulminaciju njegove životne ambicije: da materijalizira svijet koji obuhvaæa elemente pravog grada i tematskog parka. Da ima stambenu èetvrt, industrijski park, aerodrom... sve povezano sa brzom željeznicom. Walt Disney World Resort je idealizirani okoliš inspiriran elementima prošlosti koji istom mjerom gleda u buduænost. Mjesto gdje se sjeæanja na idiliènu prošlost integriraju sa modernom tehnologijom i trgovinom, u svrhu usavršavanja utopijske buduænosti. 1965. Walt poèinje izgradnju parka kupujuæi zemljište na Floridi velièine San Francisca ili dvostruko veæe od Manhattana. U dogovoru sa lokalnom vlašæu Waltu se omoguæi potpuna kontrola nad njegovim zemljištom u smislu prometnica, regulacija izgradnje, uporaba zemljišta, vode, distribucije energije, otpada, sigurnosti itd. Kontroliranjem i oblikovanjem okoliša do te mjere, Walt je ispunio životni san da „ima nešto što je njegovo... Ako nešto ne valja jednostavno se sruši i ponovno sagradi.“ U novom parku ogromna površina potièe arhitekturu da se još snažnije istièe nego u starom parku. Kao napredak Magic Kingdom je sagraðen na ogromnoj platformi ispod koje se proteže mreža prolaza i koridora koji skrivaju gospodarski i servisni sadržaj. U tom podrumskom nivou nalazi se vodovod, struja i kanalizacija. Isto tako nalaze se uredi, praonice i skladišta te kompjuterski sistem koji to sve održava. Ti podzemni tuneli osiguravaju da ne doðe do nikakvog miješanja vanjskog svijeta u svijet Magic Kingdoma da ne odvlaèi pozornost od stvorenog doživljaja. Walt Disney preminuo je 1966, prije nego se park otvorio. Otvorenje Walt Disney World Resorta 1971. dobiva pohvale od arhitektonskog svijeta. Paul Goldberg komentira da je „to najvažniji laboratorij gradskog planiranja danas u Americi.“ Robert Venturi kaže da „je bliži onome što ljudi žele nego što su im arhitekti dali... simbol amerièke utopije.“ U svojim planovima izrade parka Walt izrazi želju da sagradi „grad sutrašnjice“ te predstavlja plan za EPCOT, Experimental Prototype Community of Tomorrow, kao dio velikog parka. Grad koji uslužuje stanovnike kao servisna funkcija. Planirana, kontrolirana zajednica gdje neæe biti siromašnih podruèja, gdje nitko neæe biti kuæevlasnik nego æe ljudi iznajmljivati stanove po razumnim cijenama. Jedan od zahtjeva je da stanovnici moraju održavati grad. EPCOT je zamišljen uz pomoæ planerskih zamisli priznatih arhitekata. Od Buckminister Fullera posuðuje ideju da jezgra grada bude zaštiæena ogromnom staklenom kupolom koja osigurava optimalnu klimu. Posuðujuæi od Le Corbusiera, grad je radijalan, sa trgovaèko poslovnim sadržajem u centru, okružen visokim koncentriènim stambenim zonama i zelenilom te suburbijom na periferiji. Nakon Waltove smrti planovi su odbaèeni jer se smatralo da su preradikalni te je EPCOT pretvoren u vožnju vlakiæem gdje možemo vidjeti vizije buduænosti sa puno specijalnih efekta. Još važniji utjecaj na Waltovo viðenje utopije imao je arhitekt Victor Gruen, izumitelj amerièkog shopping malla. Njegova studija urbane krize istražuje posredne uèinke automobila, suburbije i medija (pogotovo televizije) na tradicionalni gradski centar, èije propadanje smanjuje osobni kontakt i oslabljuje integritet zajednice. Gruen predlaže ponovno stvaranje društvenog centra kroz shopping mall. Shopping mall bi pružao iste usluge kao tradicionalni gradski centar ali prilagoðen novom motoriziranom društvu. Gruenov shopping mall kao centar okružen je s nekoliko kvartova koji zajedno èine osnovnu æeliju grada sutrašnjice. On zamišlja kružno postavljanje tih æelija sa poslovno trgovaèkom jezgrom „metro core“. Cijeli grad je podupire podzemni nivo gdje se nalaze urbani servisi od sanitacije, prijevoza do dostave itd. Gruenove ideje nedvojbeno su utjecale na razvoj Disneyevih parkova. Sliènosti su velike: oba su trgovaèki orijentirana, potpuno pješaèki, kružnog plana, pružajuæi usluge tradicionalnog gradskog centra.  STVARANJE NAÈINA ŽIVOTA „Celebration“, pravi grad koji testira Waltov pristup arhitekturi i urbanizmu, otvara se 1996. Generalni plan dizajniraju Robert Stern i Jaquelin Robertson, a zgrade projektiraju meðu ostalima Aldo Rossi, Charles Moore, Cesar Pelli, Michael Graves, Phillip Johnson, Robert Venturi itd. Koristeæi instrumente dizajna preuzete iz Disneylanda ti svjetski poznati arhitekti projektiraju tradicionalan grad od temelja, prilagoðavajuæi ga suvremenim potrebama. U Celebrationu manipulacija mjerilima i prisiljena perspektiva pojaèavaju prisustvo zgrada i osjeæaj života u malom gradu. Kinematografske tehnike stvaraju neprekinuti niz raznih arhitektonskih stilova. Pozadinske zgrade koje služe kao kulise za reprezentativni gradski centar posuðuju iz raznih stilova: kolonijalnog, španjolskog, karipskog itd. Najviša graðevina je Preview Tower koji u gradu služi tradicionalnu ulogu privlaèenja prolaznika i kao simbol vidljiv iz daljine tj. kao fokus. Grad ima i svoju glavnu ulicu (Main Street) koji primarno služi kao poslovno trgovaèka promenada. U novim amerièkim gradovima poèevši osamdesetih godina Disneyeva ideja arhitekture i urbanizma oživljena je kod „New Urbanists“. Njihovi gradovi emuliraju Celebration tako da stvaraju tradicionalni naèin života kroz dizajn elemenata i arhitekture. |
Disneyland urbanizam je otkriće jednog čovjeka, Walta Disneya, čije su težnje stvaranja idealiziranog okoliša stvorile niz vizionarskih događaja koji su duboko promijenili strukturu gradova 20. stoljeća.